Mandić: Drugarstvo i poštovanje vodili su nas do trona

Srbijanski vaterpolista za SportSport.ba

Mandić: Drugarstvo i poštovanje vodili su nas do trona

D. Vejo

Red, rad, trud i disciplina pokucali su na vrata tivatske porodice Mandić 16. juna sada već davne 1994. godine kada je na svijet stigao Dušan, danas poznatiji kao jedan od najboljih vaterpolista svijeta.

U sport, kojim danas apsolutno dominira kako sa saigračima u klubu tako i sa onim u reprezentaciji Srbije ušao je sasvim slučajno. Fudbal i vaterpolo, bili su najčešći izbor omladine u Crnoj Gori da svoj karakter i ličnost grade upravo iz istih te da se u njima i ostvare. Međutim, parket i košarkaška lopta više su privlačili tada mladog Dušana.

Nakon nekog vremena, odlučio se da izabere drugi sport. Majka i otac imali su druge planove za njega, što se na kraju ispostavilo i prave. Oni su predložili, a on je onako dječački i naivno, prihvatio. Nije se kako kaže, pokajao.

"Rođen sam u Crnog Gori u Kotoru. Vaterpolo je u to vrijeme tamo bio dosta popularan. Primorac, klub u kojem sam počeo da treniram imao je odličan tim. Imao sam afinitete prema košarci, a majka i otac su smatrali da bi za mene bilo najbolje da upišem vaterpolo, zbog pravilnog fizičkog razvoja. Poslušao sam ih, i od tada su stvari krenule nevjerovatnim tokom", rekao je za SportSport.ba vaterpolista Srbije i italijanskog Pro Recca, Dušan Mandić.

Kotorski Primorac bio je prvi ispit za tada mladog Mandića, talenat je postojao, a prepoznali su ga mnogi stručnjaci ovoga sporta koji su po svaku cijenu željeli da ga vide u svojim redovima.

"Iako sam bio član Primorca, prvo sam zaigrao za tim Vala koji je u suštini drugi tim Primorca. Za Val sam igrao i kalio se u LEN kupu, a povremeno sam igrao i slabije mečeve za prvi tim matičnog kluba. To je trajalo godinu dana, do moje 16. godine. Nakon toga sam otišao u Partizan. Počeo sam u drugom timu crno-bijelih, Banjici i tu sam se zadržao tri mjeseca. Tokom pomenutog perioda, trener Igor Milanović me je postepeno uvodio u igru prvog tima. Ubacio me je u živu vatru. Debitovao sam u Ligi šampiona. Bio sam 13. igrač u timu, ali mi je Igor Milanović davao šansu do samog kraja, na čemu sam mu beskrajno zahvalan. Omogućio mi je da budem dio tima koji je nakon 35 godina osvojio najelitnije klupsko takmičenje. Ukupno sam bio pet godina u Partizanu prve dvije sa trenerom Milanovićem, a tri sa Vladimirom Vujasinovićem. Za to vrijeme bio sam tri puta prvak Srbije i osvajač Kupa, te jednom prvak Evrope. Sada sam u Pro Reccu, ovo mi je druga godina, a osvojio sam prošle godine sa saigračima prvenstvo Italije, Kup Italije i Super kup Evrope", govori Mandić.

Put do trona nije lagan. Mnogo truda i odricanja potrebno je kako bi vidjeli tron i najsjajnije odličje. Ispaštaju mnogi, porodica, obrazovanje, prijatelji, ali niko nije rekao da će životni put biti takav, lagan, već da će konačni cilj biti vrijedan svega.

"Potrebno je mnogo odricanja. Najteže pada to vrijeme kada se ide u osnovnu i srednju školu. Prvu godinu Gimnazije sam završio u Kotoru, a preostale tri u Sportskoj gimnaziji u Beogradu. Te tri godine su mi bile najteže jer sam pored škole svakodnevno imao po dva treninga. Tu vremena za sebe nema i potrebna je čelična volja i velika predanost kako bi se išlo naprijed u školi ali i sportu, dodaje srbijanski vaterpolista.

Delfini su u posljednje tri godine neprikosnoveni vladari bazena. Osvojili su sve što se može osvojiti, nije bilo selekcije koja im je mogla parirati. Ključ uspjeha, krije se u sasvim jednostavnim stvarima.

"Sjajna generacija predvođena nevjerovatnim trenerom Dejanom Savićem. Veliko međusobno poštovanje i drugarstvo doveli su nas do svega što smo sanjali kao djeca", ističe mladi sportista.

Jedina medalja koja je nedostajala Srbiji je upravo ona sa Olimijskih igara. To je sada prošlost, jer je ista u rukama onih koji su bez premca pomeli konkurenciju prošle godine u svim takmičenjima.

"Osvajanjem zlata u Riju, skinuli smo jedno veliko breme sa naših leđa, ogroman pritisak i mogu slobodno da kažem kompleks Olimpijskih igara. Osjećaj je mnogo dobar i često se prisjećam dana provedenih u Riju", komentariše Mandić.

Minula godina, bila je ona velikih uspjeha za vaterpolo u Srbiji. Potopili su sve.

"To je jedna od najuspješnijih godina za mene, uspješnija ne postoji. Bili smo predominantni i osvojili smo sve. Niko se nije nadao da ćemo od 2014. godine biti u samom vrhu. Presrećan sam i nadam se ćemo nastaviti sa dobrim partijama i u nastavku", otkriva vaterpolista.

Od nacionalnog tima, oprostila su se dva velikana ovoga sporta kapiten Živko Gocić i Slobodan Nikić. Igrači koji su vaterpolu dali sve, ali i uzeli toliko. Igrali su časno, a tako su se i oprostili od kapice Delfina.

"Oni se sa punim pravom mogu nazvati legendama svjetskog vaterpola. Njih dvojica su i mimo bazena najviše doprinosili dobroj atmosferi u timu. S druge strane, imam puno povjerenje u igrače koji će doći na njihovo mjesto. Vjerujem da ćemo biti dobri i dalje", smatra sportista.

Branioci trofeja Svjetske lige i u novoj sezoni krenuli su šampionski. Tri utakmice te isto toliko trijumfa. Sve to, uvertira je za velika takmičenja.

"Očekujem da ćemo se uigrati i dobro spremiti za Svjetsko prvenstvo koje nas oćekuje u Budimpešti ovoga ljeta", kazao je on.

Neizbježno pitanje bilo je i to, šta bi proslavljeni vaterpolista preporučio današnjom omladini koja se odluči da upravo vaterpolo bude njihov sportski put.

"Ko želi da krene ovim putem, mora da zna da ga očekuju razna životna odricanja, velika životna iskustva, razne lijepe stvari i putovanja, ali da bi se postiglo to, potrebno je mnogo preplivanih kilometara i sati provedenih u bazenu", zaključuje za SportSport.ba, Dušan Madnić.

Ubica dječijeg lica kako mu je etiketiran nadimak od strane protivnika zbog izrazito jakog i preciznog šuta ali i snage, nastavlja borbu i pohod na nova zlata, cilj je jasan, biti najbolji u onom što radiš.

Kapica sa brojem dva ponovo je u bazenu, spremna je da ispiše nove stranice u historiji vaterpola. Brazilom je odjekivalo "Osvojili smo sve", dosanjali su najljepši san. Postali su najbolji. Protutnjali su svijetom, niko nije govorio tiše a da se čuo dalje, niko se za svoju slavu nije grabio manje.

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi

Najnovije vijesti