Kokoškov: Pamtim Skenderiju, Bosanci su ludi za košarkom
Foto: EPA

Prvak Evrope iz SAD-a za SportSport.ba

Kokoškov: Pamtim Skenderiju, Bosanci su ludi za košarkom

E. Škorić

Igor Kokoškov (45) tvorac je najvećeg sportskog čuda u 2017. godini i čovjek koji je Sloveniju odveo na krov Evrope.

Novembar je, 2008. godina. Kišni dani donose apatično raspoloženje, ulice Ljubljane su poprazne, lica iz zamagljenih kafića mrzovoljno su zamišljena dok se prelistava dnevna štampa. U Besnici plavokosi dječak čeka na autobuskoj stanici, boji se da će zakasniti u školu, ali stiže na vrijeme. S golemim ruksakom ulazi u svlačionicu, sjeda za svoj stol, spreman je za novo gradivo.

"Evo, svi ste sada tu, odrastate, svi imate neke želje, zar ne?", pitala je učiteljica Marina, a dječaci klimnuše glavom. "Što ćeš ti biti kad porasteš?", pita učiteljica dječaka.

"Ne znam, to niko ne zna, ali volio  bih biti najbolji. Prvak", odgovorio je. "Luka, lijepo je vjerovati i nadati se, nadam se da hoćeš", izustila je učiteljica, a dječaci i djevojčice iz njegovog razreda počeli su se naglas i iritrajuće smijati. 

Godina je 2017. Septembar. Jesen. Luka je ubacio 27 poena, srušio je 34 godine star rekord Dražena Petrovića, Slovenija je u polufinalau Eurobasketa, ulice Ljubljane nikad prometnije. Dončić se odjednom našao u ulozi 18-godišnjeg klinca koji za cilj ima ostvariti vlastite snove. I svoje i Gorana Dragića i svih Slovenaca. Svi za jednog, jedanza sve. Slovenija gazi Španiju u polufinalu, eto je u finalu. 

"Ma, tu joj je kraj, ako ćemo realno", vikat će oni koji joj je ne vjeruju, a opet će pobijediti. I uspjet će. Prvaci su Evrope. Luka, Goran, Gašper, Anthony, Klemen. Slave u dvorani Istanbula. Na drugom dijelu parketa, kao da nije dio ove priče, stoji čovjek koji ponosno gleda prema igračima i šuti. Igor Kokoškov, trener koji je valjda rođen da napravi velike stvari.

Kako bi inače klinac iz uvoda priče uspio sam da se popne na krov Evrope? Ko bi Gorana u odlučujućim minutama finala poslao da odmori kada se meč lomi? Ko bi Prepeliču, Jaki Blažiču i Alekseju Nikoliću rekao da mogu slomiti Paua i Marca Gasola i da imaju najbolji šut u Evropi?

"Stižem upravo u hotel u Philadelphiji, žao mi je što nisam odmah stigao da se javim. Nadam se da je sve OK i da možemo da se čujemo?", javio se u kasnim satima srbijanski trener, kako bi za SportSport.ba otkrio trik i ispričao kako se to dolazi do uspjeha.  

Slovenci napravili čudo

Napravili ste čudo sa Slovenijom na Eurobasketu. Kako ste uspjeli?

"E da, bili smo prvaci. Bilo je impresivno i nestvarno. Magično. Toga ću se uvijek sjećati. Sve odluke su bile prave kada je u pitanju naš tim na Eurobasketu, ali naravno imali smo i sreće. Znate, koliko god da ste jaki, motivisani, dobri, kvalitetni, sreća je neophodna. Ona dosta toga odlučuje. Presretan sam zbog tih momaka, dali su se do kraja i njima ide najveća zasluga. Ali stvarno je sve to bilo jako nestvarno za nas. Nije bilo nimalo lako, ta dva mjeseca su nešto najljepše u mom životu".

Goran Dragić i Luka Dončić su se nametnuli kao lideri, ali čini se da je zlato plod timske igre?

"Svi ti momci u svojim timovima imaju neke druge uloge, a nacionalna selekcija je tim koji se stvara dva mjeseca i toliko i traje. Dovoljno je jedan igrač da se promijeni u rosteru da se poremete mnoge stvari i čitava hemija koju imate. Momci su prihvatili svoje uloge i radili su baš ono što su trebali. Ja sam se lično bavio samo trenerskim poslom, njima sam dao tu slobodu da stvaraju čudo. Postojala je hijerarhija, momci su shvatili da je igranje za reprezentaciju zadovoljstvo i da nije posao. Išli smo da napravimo jedan lijep rezultat. I jesmo. Dragić kao lider i Dončić koji je lider u najavi, sigurno igrač s velikim talentom, bili su nosioci, no svako od momaka je bio jednako bitan u stvaranju našeg uspjeha".

Razbijanje Španije. To se desi jednom u životu...

"Nismo se ponašali prepotentno, ali nismo se plašili da ćemo izgubiti. Psihološki sam znao da je ovo posljednje ljeto koje ću raditi, tako se ponašao i Dragić jer je i on na neki način najavio oproštaj od reprezentacije. To je možda bila ključna stvar, jer nije bilo potrebe da se nečega plašimo. Nije bilo straha, išli smo da damo sve od sebe i uspjeli smo. Španci se, istina, rijetko razbijaju, ali nemojte misliti da je to bilo baš tako lako".

Napravio tim i pokorio Evropu

Jeste možda spremni da u budućnosti ponovo budete trener neke evropske selekcije ili ekipe?

"Ja sam 12 godina u FIBA-inim takmičenjima. U Srbiji sam bio pomoćni trener Željku Obradoviću, a potom osam godina u Gruziji selektor i onda dvije godine sa Slovenijom. Za mene je sve to veliki izazov i bogato iskustvo. Ona dva mjeseca kada NBA treneri odmaraju, ja sam ta dva mjeseca odvojen od porodice i idem da dodatno učim u Evropu. To mi pomaže da napredujem. Želim da učim iz svog ličnog iskustva i svojih grešaka. I sam sam Evropljanim, cijenim evropsku košarku i želim biti dio tog tržišta. Vidim sebe kao evropskog trenera koji radi u NBA ligi trenutno. U svim tim godinama učio sam od velikih trenera i imao sam sreću da radim s velikim i dobrim stručnjacima i to je bio jedini način da postanem bolji".

Koliko pratite bh. reprezentaciju i da li biste jednog dana sjeli na klupu naših Zmajeva?

"Pratim bh. reprezentaciju i njene rezultate odavno. S Gruzijom sam već igrao protiv BiH u ranijim kvalifikacijama. Igrali smo prije nekoliko godina u Tbilisiju i Sarajevu, a Nurkić je tada dominirao u mlađim kategorijama s Markovićem. BiH je dobar tim, pamtim dobru atmosferu i koliko ljudi vole košarku i nacionalni tim. Vaš tim je uvijek imao dobre trenere, tada Acu Petrovića i sada Duleta Vujoševića. Sada imate dobrog selektora i ne trebate razmišljati o nekom drugom. Nisam vam potreban dok je Dule tu".

Mirza Teletović i Jusuf Nurkić predstavljaju BiH u najjačoj ligi na svijetu. Možete li nam dati neko svoje viđenje o njima?

"Mirzu znam lično jer je duže u NBA i znamo se iz vremena dok je igrao u Evorpi i za BiH. Nisam imao prilike da ga vidim ove sezone jer nismo još igrali s Milwaukeejem, a Nurkića malo više pratim, ipak je startni centar velike organizacije kakva je Portland i sigurno da je velika čast i izazov za njega da se nalazi u takvom okruženju. Ima iskustvo iz Denvera, napravio je dobar potez i došao je u tim gdje ima više prostora da pokaže svoj talent. Izgleda dobro, mislim da će igrati još dugo godina u NBA ligi. Centar s tom veličinom ima sjajan osjećaj za prostor i pokretljiv je, a to je stvarno velika stvar. U Portlandu su njime zadovoljni, njima je baš trebala takva petica. Mirza je ponajolja četvorka u ligi, ali Milwaukee malo više gura mlade igrače i stoga ima manje prostora za Teletovića. Njih dvojica su pravi ambasadori bh. sporta i možete biti ponosni što ih imate".

Kokoškov i Dončić

Naredni NBA Draft bi mogao biti zanimljiv zbog toga što bi Luka Dončić i Džanan Musa mogli da se nađu među elitom koja slovi za košarkašku budućnost.

"Bez dileme su Luka i Musa budućnost košarke. Pratim Musinu statistiku i neke utakmice Cedevite, kao i utakmice Real Madrida zbog Luke. Oni su biseri evropske košarke i biće dobro rangirani na Draftu. Ne znam kako ih projektuju s trenerskog aspekta, ali želim im da traju godinama, a ne samo da budu dobri na Draftu. Nije bitno kako će biti draftovani, nego koliko će ostati u NBA ligi. Neka budu 17-18 godina tu, neka im to bude cilj i od srca im to želim. Sjajni su košarkaši, dobri momci, neka dugogodišnja NBA karijera bude nagrada za sav trud".

Može li iko parirati Golden State Warriorsima?

"Golden State je bez dileme najbolji tim, samo da im igrači budu zainteresovani i animirani kroz dugu sezonu. Nije lako biti motivisan da svaku večer daješ svoj maksimum, oni bi najradije voljeli da sutra počne play-off. Warriorsi su možda i najbolji ofanzivni tim u historiji košarke. Imaju neprocjenjive rezerve, iskustvo i znaju kako da se pripreme za play-off. Apsolutni su favoriti na Zapadu, samo ako svi budu zdravi, mnoge stvari se mogu desiti za četiri ili pet mjeseci. Cleveland u ovom trenutku loše igra, a Boston nije iznenađenje, mada će nedostajati Hayward koji je došao iz Utaha, pa se teško povrijedio. Bilo bi iznenađenje da neko umjesto Golden Statea na Zapadu ili Cavsa ili Celticsa na Istoku bude prvi. Mislim da su oni najveći favoriti za prsten".

A najbolji košarkaši?

"Mi treneri bavimo se kratkoročnim ciklusima jer imamo veliki broj utakmica i onda se samo bavimo timom koji je ispred nas. Mada, Stephen Curry i Kevin Durant su najbolji, a lično sam impresioniran s Porzingisom i njegovim progresom. Dobru statistiku ima i Antetokounmpo iz Bucksa. Oni koji stalno prate NBA možda znaju i više od mene, ja sam usmjeren isključivo na skeniranje narednog rivala".

Koliko Utah Jazz može ove sezone?

"Naša neka definicija je da igramo bolje i da budemo bolji i time se vodimo. Otišao nam je Hayward, nije ga lako nadomjestiti. Došli su novi momci, igraju dobro, ali novi je tim i nije jednostavno sve to posložiti, pa nam nedostaje i vremena koje moramo svi zajedno proći. Imali smo i u stručnom štabu dosta promjena, gradimo iznova sve. Mi se ne borimo za titulu, ali daćemo sve od sebe da uđemo u play-off. Sada imamo dosta problema s povredama, ali nadam se da će se sve brzo srediti i da ćemo se vratiti pobjedama. Kao što rekoh, nama je cilj da svaku utakmicu budemo sve bolji".

Pomoćnik u Utah Jazz

Kako je raditi sa profesionalnim igračima koji zarađuju desetine miliona dolara po sezoni?

"Za mene lično svaki rad s novim igračem je neke dodatno i novo iskustvo. Imao sam sreću da radim s nekim velikim igračima, ali u principu su svi dobri, samo ih morate upoznati. Što se Ricky Rubija tiče, nisam znao da je toliko predan košarci i da toliko voli da radi. Uživa u svakom treningu, nadmetanju i to je veliki kvalitet. Sjajan je momak, pomaže nam mnogo".

John Stockton i Karl Malone pisali su historiju Utaha, može li se ona ponoviti?

"Bili smo dosta blizu prošle godijne, igrali smo polufinale Zapada, ali nije sramota izgubiti od Golden Statea, a neki novi klinci dolaze i nadam se da će se naši igrači razviti u još bolje i da će Utah doseći stare dane slave".

Zlato najbolja stvar, najgora u 2017. godini?

"Ako govorimo o sportskim i košarkaškim stvarima, onda je to odlazak Hayworda. Željeli smo da gradimo tim koji bi se borio čak i za neko finale, ali bez njega je sve palo u drugi plan. Ali, kao što rekoh, samo želimo biti bolji i to je to".

LIČNA KARTA

- Datum i mjesto rođenja 17. 12. 1971. godine u Beogradu,

- Karijera: OKK Beograd (1992-1996), juniori Partizana (1997), Univerzitet Missouri (199-2000), L. A. Clippersi (2000-2003), Detroit Pistonsi (2003-2008), pomoćni trener SCG (2004-2005), selektor Gruzije (2008-2015), Phoenix Suns (2008-2013), Orlando Magic (2015), Utah Jazz (od 2105), selektor Slovenije (2016-2017).

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi