"Za vrijeme Ćire je bilo najbolje"

Vedad Ibišević za SportSport.ba

"Za vrijeme Ćire je bilo najbolje"

Nema nikakav instrument koji to mjeri, ali ako nije najplemenitiji, najodgojeniji, najljubazniji i najstrpljivi fudbaler u historiji fudbalske reprezentacije, bez trunke pokvarenosti, nadmenosti i bezobrazluka, a da je pri tome zvijezda, Vedad Ibišević je bespogovorno u samom vrhu onih s takvim osobinama.

Jedanaesti novembar 2017. oni koji imaju dara da pamte značajne datume pamtit će kao značajan datum. I tužan. Tog datuma, pričat će se za desetak godina zvanično se od dresa reprezentacije BiH oprostio jedan od njenih najboljih sinova, čovjek kojem historija neće moći osporiti veličinu. 

Bilo je od Ibiševića možda boljih igrača, ali nisu zabili gol u Kaunasu kojim je BiH otišla na SP, nisu zabili ni prvi naš gol na Svjetskim prvenstvima. Ibiševiću je bilo zapisano da to učini. 

Vjeruje u sudbinu

Čovjek je to koji sudbinu prihvata kao realnost, činjenicu, pa će skromno reći i za povredu koja ga je zadesila kada je bio u zenitu karijere da se morala desiti. Bilo je to nakon fantastične polusezone u kojoj je zabio 18 golova na 17 utakmica...

"Ne mogu reći da li bih bio bolji fudbaler da se nije desila ta povreda križnih ligamenata i šta bi bilo. Ne razmišljam na taj način. Razmišljam da se sve u životu dešava sa razlogom, da je to tako naprosto moralo biti. Mnogi igrači se poslije takve povrede uopće ne uspiju vratiti, ja sam ipak imao tu sreću", priča Vedad Ibišević u razgovoru za SportSport.ba koji nije ekskluzivan, jer je 11. novembra 2017. s Vedadom mogao napraviti intervju bilo ko.

Nakon što je sa suzama u očima i knedlom u grlu potvrdio svoju odluku o oproštaju od dresa reprezentacije, sjedio je Ibišević i odgovarao na pitanja novinara, 90 posto ista.

"Oproštaj je morao doći kad-tad, to je neizbježno. Nisam mislio da će nakon Estonije biti lako donijeti odluku, ali sam poslušao svoj unutrašnji glas, koji sam slušao tokom čitave karijere. Teško je, mnogo emotivno, želio sam ipak da se slegnu emocije pa da to i zvanično i javno kažem"

Pravi trenutak

Ništa se nije posebno desilo što bi ga nagnalo na taj potez.

"Jednostavno, osjećam da bi neki drugi igrači, mlađi, trebali dobiti priliku. Ja sam tu deset godina, bilo je i lijepih i manje lijepih trenutaka, ali generalno preovladavaju je lijepi. Uvijek mi je bila čast igrati sa reprezentaciju, s radošću sam se odazivao na okupljanja, ali mislim da je ovaj trenutak pravi za oproštaj. Nisam se umorio, nisam od onih igrača koji trebaju dodatnu motivaciju, štaviše jedan sam od onih koji trebaju prikočiti. I dalje volim fudbal, volim trenirati i igrati i nadam se da ću još neko vrijeme uživati u tome što radim, ali reprezentacija je nešto drugo."

Kada kaže ima mlađih igrača, ko bi mogao biti Ibiševićev nasljednik?

"Mislim da što se tiče napadača reprezentacija ne treba da brine za budućnost. Ko će zamijeniti Vedada? Kenan Kodro je dobar fudbaler, Armin Hodžić isto...I želim da imaju više uspjeha nego što je imala moja generacija."

Ne treba ga pitati koji mu je najdraži gol u dresu reprezentacije, ali evo i tu formalnost da obavimo...

"Zabio sam raznih golova, svaki svoj gol volim, i što je vrlo zanimljivo mislim da pamtim svaki gol. Uhvatim sebe da se sjetim nekog gola koji je bio davno, pa razmišljam otkud meni to. Ipak, najznačajniji je bio taj u Kaunasu. Pokušavao sam sebi i drugima da opišem taj trenutak, emocije, ali mislim da još nemam pravih riječi. Sjećam se kakva su me osjećanja preplavila u momentu kada je sudija odsvirao kraj. I gol na Marakani je vrlo emotivan, ali njega ne bi bilo bez gola u Kaunasu."

Rađanje euforije

Kada se osvrne na prethodnu dekadu, koji period je Vedadu bio naljepši u reprezentaciji.

"Uvijek je bilo lijepo igrati za reprezentaciju, ali nekako je dolaskom Ćire interes za reprezentaciju postao veći, zavladala je pozitivna atmosfera i to se odražavalo na naše igre. Kulminacija te atmosfere desila se odlaskom na SP."

U prethodnim kvalifikacijama Kipar nas je koštao prolaska u baraž, Mehmeda Baždarevića selektorske pozicije, šta nam je nedostajalo? Šta je nedostajalo Meši da bude uspješniji selektor?

"Kada se gleda samo na teren, odlučile su sitnice, ali uvijek odlučuju sitnice. Sitnice su odlučile i kada smo se plasirali u Brazil i mišljenja sam da uvijek sve treba zaslužiti. Tada smo svojim pristupom, srčanošću, željom i motivom zaslužili taj odlazak na Mundijal. Sada nismo. I da smo se plasirali u taj baraž, da nije bilo Kipra, mislim da bi opet teško mogli do Rusije. Jer pogledajte kakve su reprezentacije tamo. A što se Mehmeda Baždarevića tiče, nikad nisam komentarisao nijednog selektora ni trenera, pa to neću ni sada. Najlakše je biti general poslije bitke i komentarisati. Mislim da nisu postojali preduslovi, nije bilo atmosfere koja bi njemu dozvolila da bude uspješniji."

Za kraj, kako bi Ibišević promijenio mentalni sklop naših ljudi koji kroz reprezentaciju mjere svoju tragičnost. Nigdje se na svijetu neuspjeh fudbalskog tima ne doživljava kao kod nas i nigdje se igrači ne kritikuju kao ovdje kada se ne uspije. Više su kritizirani i veće je na nijima breme nego na onima koji direktno utiču na njihove živote. Koliko je zapravo teško biti dobar bh. fudbaler?

Utjecaj medija

"Mislim da mediji mogu mnogu utjecati da se promijeni način razmišljanja kod nas. Nismo realni, to je činjenica, jer je činjenica da organizaciono i u svakom drugom kontekstu nismo ni blizu Švedskoj, Italiji, Švicarskoj. Oni su miljama daleko od nas, pa se također muče, ne ide im kako bi neko očekivao. Da ne govorimo o drugim reprezentacijama koje se nisu plasirale ni u baraž. Dakle mediji mogu kreirati mišljenje, prikazati stvari onakvim kakve jesu, a ne euforično zahtijevati nemoguće.

U reprezentaciji je uvijek bilo pritiska, uvijek negdje u glavi znaš koliko ljudima znači uspjeh reprezetacije i fudbal generalno. Pritiska ima i u klubovima i to je nešto što je normalno pa čak i poželjno, ali kod nas se pretjeruje.

Evo recimo protiv Grčke kada smo odigrali 0:0 u Zenici ja sam se osjećao grozno. Mislio sam čak, kako se to prikazivalo i kako su ljudi reagovali, da smo odigrali sramotno loše. Počeo sam dakle prihvatati taj kolektivni utisak kao svoj. Pogledao sam poslije utakmicu i shvatio da uopće nismo odigrali sramotno loše. Ako gledamo sa fudbalskog aspekta. A i tome je suvišno trošiti riječi Grci su po svemu ispred nas. Problem je što kada ljudi gledaju utakmicu vide teren i 11 igrača, a to je površina. Ispod su mnoge stvari isto toliko bitne za uspjeh."

Neće o špekulacijama

Nezaobilazno pitanje za Ibiševića je bilo šta misli o interesu Bayern Munchena. Preformulisano pitanje je bilo "da li bi pristao biti rezerva Lewandowskom, kada bi ga sutra pozvali iz Bayerna?"

"Neću uopće da razmišljam o tome. Sve je još na nivou špekulacija, niko me nikada nije zvao i ništa još nije bilo ozbiljno. Uopće se ne bavim tim pitanjem. Razmišljam samo o Herthi, tu mi je lijepo i trudim se biti što bolji kako bi i oni bili zadovoljni sa mnom."

Šta za pet-deset godina?

Gdje se Ibišević vidi za pet do deset godina. Da li je ikada o tome razmišljao?

Potražite više informacija na temu Kvalifikacije za SP:

"Definitivno bi se po završetku karijere volio baviti fudbalom. Nemam sad iskristalisano čime tačno, da li trenerskim poslom ili menadžerskim, ali nešto tako bi volio raditi. Volim fudbal i mislim da je to logičan izbor."

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi