Pitalo nakon eliminacije od Maribora tadašnjeg i još uvijek najuspješnijeg trenera Željezničara svih vremena Amara Osima, šta je smisao upinjati se iz petnih žila da bi osvojio titulu prvaka, kad je prosto nemoguće proći prvo pretkolo Lige prvaka.
"Nije besmisleno. Ispast ćeš tri, četiri puta, ali ako budeš pet puta zaredom prvak, pete godine doći ćeš na nivo da dobiješ protivnika kojeg možeš proći. I jednom kada prođeš odmah je lakše", objasnio je tada Osim i aludirao na strpljenje u kolaboraciji s kvalitetnim, stručnim radom.
Znanje vs Sreća
Maribor iako sa imenima poput Tavaresa i Ibraimija, nije bio bogzna puno bolji protivnik, ali imao je ono što Željezničar tada nije. Dovoljno novca da zadrži igrače koji su napravili razliku.
Naredne godine Željezničar se još više približio toj demarkacionoj liniji. Bio je ponovo prvak i u prvom pretkolu Lige prvaka za protivnika dobio Viktoriju iz Plzenja, po svemu respektabilniji sastav što prethodnih je godina bio redovni učesnik Evropske lige.
Prvi meč u Plzenju potvrda je s pečatom vjerodostojnosti da to što ste na papiru bolji, ništa ne znači. Kao kada naši ljudi trbuhom za kruhom odu u Njemačku sa diplomom, pa im ovi na razgovoru za posao kažu super ti je ta diploma, no, ako ne znaš svoj posao, džaba ti je pedeset takvih.
I tako je Željo iz tri šuta na gol zabio tri gola. Da nije bilo početničkih grešaka u odbrani vratili bi se Plavi kući i s boljim rezultatom od 3:4. Na Koševu je zabilježen niz još nebuloznijih početničkih grešaka, pa je propuštena idealna prilika za napraviti iskorak.
Uglavnom, za mandata Amara Osima, Željezničar nikad nigdje bio nosilac, a uvijek mu je nedostajala zera. Čovjeku iz prethodne rečenice sve je to dozlogrdilo i odlučio je bataliti premijerligaško potucanje.
Dakle, koliko god da si kvalitetan, trebaš imati sreće. Džaba ti i mangupluk da u prebitnoj utakmici staviš debitanta Nermina Zolotića za kojeg znaš da će biti od njega nešto, naredne godine Riada Bajića, deceniju ranije Sanjina Mešića ili Mirzeta Alagića od kojih neće biti nešto...
Dvije floskule
No, hajmo se malo zapitati. Smijemo li pukoj sreći natovariti odgovornost za to što više nemamo nijednog predstavnika u evropskim takmičenjima, već nakon dva pretkola. Prešišali su nas i Makedonci. O Hrvatima i Srbijancima da ne pričamo. Mi i Crnogorci, dakle. Dvije ultra-mega-hiper snažne vanzemaljske lige, dva sazvježđa fudbalskih dinosaura.
Dvije su floskule široko rasprostranjene: "Danas svi igraju fudbal" i "nijanse odlučuju". Igraju zaista fudbal svi, i u Mijanmaru odakle Sarajevo dovede Čika Kajetana Lopeza Gonzalesa štono zabi više golova u karijeri nego je imao doručaka, ali ga na Koševu nešto nije htjelo. Igraju i u Škotskoj i Sloveniji. Nisu nešto puno bolji od nas, u nijansama je razlika...
Kad shvatimo koliko te nijanse znače, koliko nas razdvajaju, kako se formiraju i u koju formaciju, možda nekad budemo imali i sreće. Kada počnemo cijeniti mangupluk čovjeka koji ne želi prodati igrača po svaku cijenu, kada nam ponajbolji igrač ne ode u direktnog rivala iz Lige prvaka, kada prestanemo dovoditi igrače jer se opako zovu i sexy su im prezimena, kada ih prestanemo dovoditi da bi ih vratili u život. Tada možda ponovo prođemo u treće pretkolo nečega.
Do tada neka se klubovi fokusiraju na to da, kada već izlaze u Evropu, zadrže igrače koji tu Evropu izbore. Eto im prvi u nizu recepata za "sreću".
Promo
Podrška izvrsnosti u poslovanju:
UniCredit Bank i Deloitte predstavili Management Excellence Award Program
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
