Dežurna žrtvena jagnjad, Hasan i Miralem

U velikanima, poput recimo Bayern Munchena ili Juventusa rade, a i prije su radili provjereni stručnjaci koji tačno mogu procijeniti koliko koji igrač može, koja mu tačno pozicija odgovara i s kim u kolaboraciji ko može dati najviše. 

Strašno je izazovan zadatak ukomponovati tim da svira po tačno zadanim notama, nimalo lako nije uspostaviti harmoniju.

Bokšić vs Katanec

Anegdota je stara dvadesetak godina: Kada su Ivicu Osima pitali zašto pobogu na Svjetsko prvenstvo 1990. nije vodio u to vrijeme jednog od talentovanijih svjetskih napadača Alena Bokšića, Osim je lakonski odgovorio "zato što Srećko Katanec može više pretrčati sa Bokšićem na leđima, nego što Bokšić može pretrčati sam".

Alen, splitski dijamant, kasnije je napravio karijeru kakva se može samo poželjeti, Lacio pa Juventus u kojem je igrao sa Zinedineom Zidaneom, Cristianom Vierijem, Alessandrom Del Pierom...

Naivni um, common sense, reći će, pa dobro, šta je uradio Srećko Katanec. Kakvu god da je imao karijeru nije bolja od Bokšićeve. Ali zato jeste naivni um. Da je lako biti Ivica Osim, svi bi to bili.

U svjetlu promišljanja naivnih umova, treba posmatrati sudbine Hasana Salihamidžića i Miralema Pjanića u dresu sa državnim grbom. Smijemo li Hasana i Miralema nazvati žrtvenim janjcima svih naših prethodnih neuspjeha? 

Edin Džeko je totem, rekorder i veličina bez daljnjeg, Hasan i Miralem su međutim igrači koji su igrali ili još igraju u najvećim klubovima, od rata naovamo.

I kako ih većina doživljava ili je doživljavala? "Ja kad vidim onog Pjanića, odmah mi se ne gleda utakmica. U Juventusu rastura, dođe ovamo vuče se k'o slina".

Istim je komentarima bio bombardovan i Hasan Salihamidžić. "Znate k'o je mogao zaustaviti Roberta Carlosa u njegovo vrijeme? Samo Hasan. A u reprezentaciji ništa", ogorčen je prosječni ljubitelj fudbala, reprezentativnog. 

Je li baš to tako? Jesu li Hasan i Miralem (bili) samodopadljivi, osioni i beskarakterni? Nisu, bespogovorno i definitivno. U Bayernu i Juventusu igrači bez karaktera i pameti, emocionalno nezreli i tupi ne zadržavaju se dugo. Pogotovo ne mogu biti sportski direktori.

Trudi li se Pjanić zaista više u Juventusu nego u reprezentaciji. Ako se dobro zagledate, ne trudi. Zapravo koliko god Pjanića gledali reći ćete ovaj se šetka po terenu, a na kraju utakmice najviše pretrčao, najviše tačnih dodavanja, čudesa.

Neophodnost sistema

Hasan i Miralem vrhunski su (bili, u slučaju Salihamidžića) fudbaleri kojima je, da bi se izrazili, neophodan sistem. Da se zna sve, ti radiš to i to, ti radiš to i to. I da se toga pridržavaju svi. 

Ako sam ja bek ili zadnji vezni, nije moje da predriblam pet igrača i škaricama kroz noge zabijem gol.

Hasan i Miralem imali su, odnosno imaju tu nesreću da su igrali i igraju za reprezentaciju države koja nije dala mnogo bokšića što su zamjenjivi katanecima, pa su očekivanja grandiozna. Pored toga što je neminovno da u Juventusu i Bayernu moraš imati kudikamo kvalitetnije suigrače, osim ako nisi Brazil.

Na kraju krajeva šta bi trebali Argentinci reći za Lionela Messija. Da li je samorazumljivo da za vrijeme vladavine ovoga čarobnjaka Gaučosi imaju barem jedan naslov ičega? Nemaju, jer to nije isto. 

Kao što nikad za nikad Hasan i Miralem nisu, niti će biti isti kad igraju za Bayern i Juventus i kada "dođu" da igraju za reprezentaciju. S tim balastom teško se nositi.