Da je više ovakvih dana

Bez obzira na neuspjeh izabranika Tonija Karačića, koji su u zadnjem kolu Elitnog kruga kvalifikacija u Francuskoj prokockali veliku priliku da odu na Euro, posljednjih dana smo mogli da uživamo u partijama naših reprezentativnih selekcija i izgledali smo, ako već još uvijek nismo(?) kao velika evropska fudbalska država.

Juniori su u prvom kolu, kada smo svi unaprijed čestitali rivalu na pobjedi, iznenadio Francusku, slavio s 2:0 i počelo se euforično planirati Evropsko prvenstvo. 

Nakon meča s Francuskom uslijedio je "lakši ispit" protiv Izraela. Poveli smo u trećoj minuti golom Mustedanagića, ali na kraju smo izvukli samo bod (1:1). Ostalo je "samo" da ne izgubimo od Bugarske u trećem kolu kako bismo završili prvi. I nažalost, desio se najgori scenarij - Bugari su nam zabili tri pogotka u prvom dijelu, slavili ukupno s 3:1 i umjesto nas proslavili historijski odlazak na Evropsko prvenstvo.

Za razliku od U-19 selekcije, U-17 je drugu godinu zaredom izborila nastup na završnoj smotri najboljih evropskih reprezentacija u ovoj godišnjoj dobi.

Dvije prvoplasirane ekipe iz Elitnog kruga kvalifikacija, koji se igrao u Bijeljini, imale su pravo nastupa na EP. Bilo je odmah jasno da će Engleska na prvo mjesto, dok smo mi svoju šansu tražili u mečevima protiv Slovenije i Češke. Trijumf nad Česima (2:1) i remi sa Slovencima (0:0) bio nam je na kraju dovoljan uz minimalan (1:0) poraz od Engleske.

Tim kojeg je i ovaj put vodio Sakib Malkočević napravio je podvig i opet se pjevalo u čast Malkočeviću: "Bit će Sake Alex Feguson". Kadeti su, nakon Azerbejdžana, izborili nastup i u Hrvatskoj početkom maja ove godine i bit će pravo uživanje pratiti ih na još jednom po našu zemlju historijskom turniru.

Za razliku od kadeta i juniora, seniori su imali nešto lakši zadatak i s manje pritiska na leđima dočekali su duel s Gibraltarom u kvalifikacijama, pa i onaj s Albanijom prijateljski u Elbasanu.

U Zenici smo fudbalske anonimuse deklasirali s 5:0, kako se i očekivalo, mada ostaje žal što je Sead Kolašinac dobio žuti karton zbog kojeg neće nastupiti u važnoj junskoj utakmici protiv Grčke, također na Bilinom Polju.

Samo tri dana kasnije gostovali smo starim fudbalskim prijateljima u Elbasanu, te smo slavili rezultatom 2:1. Edin Džeko postigao je 50. jubilarni pogodak za naš nacionalni tim, Meša Baždarević zadovoljno je trljao ruke zbog nove pobjede, novih bodova na FIFA rang listi i  - ono najvažnije - zbog novih igrača.

Novopečeni reprezentativci poput Radeta Krunića, Kenana Kodre i Darija Đumića pokazali su da se na njih može ozbiljno računati, pa će vjerovatno i u idućim okupljanima biti odio jedne fine porodice.

Sjajnu sedmicu bh. fudbala zaokružili su U-21 reprezentativci, koji su na početku kvalifikacija za EP ugostili Lihtenštajn u Zenici na terenu Trening centra NFSBiH, pa su slavili sa visokih 6:0 uz debi novog selektora Vinka Marinovića. 

Dakle, možemo reći da smo uživali u proteklim danima kada je bh. fudbal u pitanju i da smo, htio to neko priznati ili ne, krupnim koracima od fudbalskih anonimusa dospjeli u fudbalske velikane. Naravno, ne treba se zadovoljiti pobjedama nad Gibraltarom, Albanijom ili Lihtenštajnom, pa i samim odlascima na velike turnire, ali evidentan je naperdak i ukoliko nastavimo predano i pametno da radimo, i pobjede nad velikim silama bit će očekivane i normalne. 

Do tada, nemamo ništa protiv da se ponovi jš nekoliko sedmica kao ove u martu. Da pobjeđujemo, radujemo se i slavimo plasmane na Euro. No, korak po korak. Dug je put od ničega do nečega, a to najbolje znaju svi oni koji su u Tirani 1995. godine protiv Albanije odigrali prvu zvaničnicu utakmicu u bh. dresu.